Biti na sirovom na duže staze može biti nekonstruktivno za zdravlje samo ako se sirova hrana nepravilno kombinira i nepravilno balansira. Sirova hrana nije, po defaultu, zdrava hrana. Ovisi o tome što i kako sirovo jedemo. Npr. ako jedeš samo lješnjake ili baziraš svoju prehranu na dehidriranim namirnicama - to nije dobro na duži period. Naglasak je na svježini I udijelu vode u namirnicama.
Argumenti kontra sirovojelstva (a koji dolaze uglavnom iz palice nezagovornika sirovog i/ili zagovornika alopatske medicine) su slični onima kontra veganstva - taj način ishrane ne donosi tijelu sve potrebne nutrijente...blabla. Ispustiti ću ovdje dio u kojem te uvjeravam u suprotno, jer smatram da nije potreban (?), ali ukoliko ipak imaš nekih nedoumica vezano uz to, pitaj

Ljudi se obično odlučuju na sirovo iz dva glavna (općenita) razloga:
- kao stil prehrane za riješavanje nekih trenutnih tegoba (detoksikacije organizma, riješavanja nekog zdravstvenog problema, gubitka kilograma i/ili sl), na određeni (kraći ili duži) vremenski period;
- kao stil prehrane za cijeli život (iz, rekla bih opravdanog uvjerenja, kako je takav način ishrane najprirodniji i najzdraviji za njihovo tijelo).
Logika mi govori sljedeće: ako sirova hrana lijeći (kronične pa čak i zločudne) bolesti, nije li ona onda ujedno i najbolja metoda prevencije istog?
Kao “nedostatak” sirovojelstva obično se kao (main) kontraagument), pa čak i na sirovojelskim siteovima/ knjigama, navodi – nedostatak hranjivih nutrijenata u prehrani koja se NE bazira isklučivo ili uglavnom na namirnicama organskog porijekla. Zbog nedostupnosti takve hrane, osiromašenja tla, stresnih uvjeta života kojima danas svjedočimo…smatra se da u sirovoj hrani (više) nema toliko vitamina&minerala kao što je to bilo prije (prije nego smo otkrili vatru i “uhvatili se” kuhinjskog lonca). Zbog toga se, u slučaju sirovojelstva na duge staze, preporuča suplementacija (osobito “magičnog” B12). Moj stav je, prema informacijama i iskustvu kojim raspolažem sljedeći: kada bismo mogli živjeti daleko od urbanog dijela (na čistom zraku/ vodi), hraneći se (isključivo) hranom iz svog vrta (netretirano kemikalijama) i uz mentalni mir – sirovojelstvo ne bi trebalo nikakvih dodataka u vidu vitaminsko-mineralnih suplemenata.
Drugi kontraargumenti nemaju značajnijeg uporišta, jer su “pojavnosti” na koje se oslanjaju uglavnom vezani uz nepravilnu prehranu sirovim, što, na duže staze, naravno, donosi za sobom i neke od mogućih negativnosti.
Ova žuta sirovojelska piramida odlično prezentira pravilno izbalansiranu sirovu prehranu:
viewtopic.php?f=42&t=14Hoće li netko odlučiti biti na sirovom na kraći ili duži period, kao i hoće li u svoju prehranu uključivati (I u kojem omjeru) I kuhane namirnice, osobna je odluka.
Evo jedan dobrar članak: